Preporuka Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u vezi s preprekama i izazovima u inkluzivnoj turističkoj ponudi
“Pravobranitelj za osobe s invaliditetom je neovisno tijelo koje štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom, te institucija koja je dužna i ovlaštena predlagati poduzimanje mjera usmjerenih na unapređenje kvalitete življenja osoba s invaliditetom. S tim u vezi, ovim putem ukazujemo na izazove i prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom koje kao turisti žele uživati u turističkoj ponudi u različitim krajevima Republike Hrvatske te upućujemo preporuke o mjerama i aktivnostima kojima donositelji odluka na lokalnoj i regionalnoj razini mogu doprinijeti svladavanju istih.
Naime, pritužbe koje kontinuirano zaprimamo, kao i saznanja i iskustva stečena kroz komunikaciju s osobama s invaliditetom, udrugama i stručnjacima iz turističkog sektora, ukazuju na to da se turist s invaliditetom s prvim izazovom susreće već prilikom planiranja putovanja i boravka na nekoj destinaciji, s obzirom da informacije o pristupačnosti smještajnog objekta, ali i ostalih sadržaja na željenoj destinaciji još uvijek nisu dostupne u mjeri u kojoj bi trebale biti, a i dalje se susrećemo s pogrešnim i nepotpunim informacijama koje, osim što otežavaju planiranje, često osobe s invaliditetom dovode u neugodne situacije. Kada se eventualno i pronađu informacije o razini pristupačnosti smještajnih objekata, one ukazuju na to da većinu još uvijek karakteriziraju prepreke u prostoru koje onemogućavaju kretanje (npr. visoki pragovi, stepenice, nepostojanje dizala ili pristupačne kosine, nepristupačan krevet, neadekvatne površine za kretanje, nepostojanje pristupačno uređenoga parkirališnog mjesta i sl.), a tamo gdje pristupačan smještaj postoji, najčešće se radi o skupljem hotelskom smještaju. Osim smještaja, poseban izazov za turista s invaliditetom je pronalazak pristupačnog prijevoza, kako onog kojim će doći do destinacije, tako i javnog prijevoza na samoj destinaciji. Neravnopravan položaj osoba s invaliditetom u odnosu na ostale turiste ogleda se i u brojnim preprekama koje onemogućavaju uživanje u svim turističkim sadržajima i uslugama koji su dostupni turistima bez invaliditeta, a tu prije svega izdvajamo nepristupačne plaže, kupališta i bazene, prepreke na javnim površinama, otežan a često i potpuno nepristupačan prilaz znamenitostima, a potpuno pristupačni objekti ugostiteljske i trgovačke namjene i pristupačni javni sanitarni čvorovi još uvijek su više iznimka nego pravilo. Zaprimljene pritužbe upozoravaju kako se i dalje često za elemente pristupačnosti javnim sadržajima odabiru neprimjerena rješenja, a učestale su i pritužbe na kvarove i neodržavanje istih. Takve pritužbe najčešće se odnose na korištenje koso podiznih platformi na otvorenim prostorima, na zaključane pristupačne sanitarne čvorove ili prenamjenu istih u skladišta za opremu, na nepropisno izgrađena parkirališna mjesta za vozila osoba s invaliditetom i sl. Kada se odabiru rješenja za osiguranje pristupačnosti, i dalje se često zanemaruju prilagodbe za osobe s oštećenjem vida i sluha (npr. natpisi na Brailleovom pismu, taktilni indikatori, glasovni vodiči, reljefni prikazi i različiti interaktivni sadržaji), a roditelji djece s teškoćama u razvoju ukazuju i na potrebu prilagodbi prostora i sadržaja (npr. igraonica, igrališta, parkova i sl.) kako bi njihova djeca, neovisno o vrsti i težini oštećenja mogla uživati u turističkoj ponudi destinacije. Na doživljaj i zadovoljstvo turista uvelike utječu odnos, način komunikacije i ponašanje turističkih djelatnika, stoga je nepoznavanje potreba i specifičnosti koje proizlaze iz pojedine vrste invaliditeta također prepreka koja osobe s invaliditetom kao turiste stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale.
Opisani izazovi i prepreke ukazuju kako unatoč tome što je turizam značajan pokretač gospodarstva u gotovo svim krajevima Republike Hrvatske, još uvijek su prisutne predrasude i stereotipi zbog kojih pristupačnost turističke ponude turistima s invaliditetom nije na zadovoljavajućoj razini. Zbog toga, ne samo da se osobe s invaliditetom isključuju iz turističkih iskustava i diskriminiraju u odnosu na ostale turiste i građane, već se i propušta prilika za gospodarski rast kroz razvoj inkluzivne ponude, s obzirom da pristupačan turizam može postati ključna konkurentska prednost destinacije, poboljšati kvalitetu usluge te osigurati dugoročnu održivost. Zanemarivanjem potencijala turizma pristupačnog osobama s invaliditetom propušta se prilika privlačenja najveće manjinske skupine turista na svijetu koja prema brojnim istraživanjima često putuje i koja ima reputaciju ”vjernih gostiju” koji se vole vraćati na destinacije na kojima budu zadovoljni uslugom i razinom pristupačnosti, a atraktivnim ih čini i činjenica da često putuju ”izvan sezone” i u pravilu ostvaruju veći broj noćenja u pojedinoj destinaciji. Također, inkluzivnom turističkom ponudom destinacija postaje atraktivnija i privlačnija ne samo turistima s invaliditetom, nego i drugim kategorijama gostiju kao što su obitelji s malom djecom, obitelji s više djece, starije osobe, osobe koje imaju privremene teškoće u kretanju i dr.
Kontinuiranim praćenjem i analiziranjem mjera i aktivnosti koje se donose i provode s ciljem osiguravanja pristupačne turističke ponude, uočavamo kako je Ministarstvo turizma i sporta stvorilo dobre preduvjete za osiguravanje pristupačnosti i dostupnosti turističke ponude osobama s invaliditetom, a za značajnije pomake u osiguravanju pristupačnosti turističkih odredišta, usluga i aktivnosti, potreban je dodatni angažman i veća posvećenost županija, gradova, općina i turističkih zajednica koje djeluju na lokalnoj i regionalnoj razini i koje su ključni dionici u stvaranju inkluzivne turističke ponude. Stoga, dalje u tekstu upućujemo sljedeće preporuke.”
U prilogu se nalazi cijelo priopćenje.
POSI, Preporuka za JLPRS pristupačan turizam
*Izvor fotografije: https://www.istra-istria.hr/hr/zupanijski-ustroj/upravna-tijela/upravni-odjel-za-turizam/programi-i-projekti/razvojni-projekti-u-turizmu/pristupacni-inkluzivni-turizam/